Thursday, July 31, 2014

Prošećite mjestom gdje je živio i stvarao jedan od najvećih ilirskih književnika

„Ljubi me, Ljubice, Ljubi, djevo mila! Dok su nam jos vita od mladosti krila. Sreća bez pokoja mijenja brzu nogu... Što će donijeti sutra znano je samo Bogu“, napisao je svojedobno jedan od najistaknutijih iliraca i prvi hrvatski profesionalni književnik u svojem najslavnijem djelu, zbirci pjesama 'Đulabije'. Najveći doprinos hrvatskoj književnosti ostavio je u ljubavnoj lirici, a vječnu inspiraciju imao je u Ljubici Cantilli u koju je bio nesretno zaljubljen.

Bio je to hrvatski i slovenski književnik, koji je rođen u Cerovcu pod imenom Jakob Fras ali je velik dio života proveo u Zagrebu, gdje je umro 1851. godine. Njegovo se posljednje počivalište nalazi na poznatom zagrebačkom groblju - Mirogoju. U 20. im godinama života promijenio je ime u dotadašnji pseudonim Stanko Vraz i tim je imenom poznat Zagrepčanima i Hrvatskoj.

Po čemu ga se pamti?


Vraz se izdvajao kao jedan od najistaknutijih pripadnika Hrvatskog narodnog preporoda i Ilirskog pokreta te kao prvi književnik, koji je unio drugačiji izraz i oblike u hrvatsku liriku - svjež i lak, sasvim oprečan dotadašnjim djelima iliraca, utemeljen na tekovinama narodne i slavenske književnosti. Pisao je pjesme, putopise, dopise, kritičke članke, balade, romance, sonete, satire i epigrame, u kojima se nije ustručavao kritizirati i ismijavati politički i društveni život, marljivo je skupljao narodnu poeziju i njoj pronalazio nadahnuće…
Govorio je pet stranih jezika, pa je često prevodio latinske klasike i slavenske pjesnike, romantičarsku poeziju s grčkog, češkog, ruskog, poljskog, slovenskog, engleskog, njemačkog, francuskog, španjolskog i talijanskog jezika stoga je ostao upamćen i po bogatom i raznovrsnom prevoditeljskom opusu.

Posebna poveznica s Gajem


Djelovao je kao jedan od vodećih preporoditelja i Iliraca, koji je u potpunosti prihvatio osnovnu misao ilirizma i smatrao se ilirskim književnim vođom. 1842. godine pokreće časopis 'Kolo' s izrazitim književnim karakterom, čime se odvaja od Ljudevita Gaja, središnje osobe ilirskog pokreta za ujedinjenje južnih Slavena, koji je u svojim radovima prožimao ponajviše politička obilježja i poruke.
Gaj i Vraz upoznali su se na studiju u Grazu, a Vraz se oduševio Gajevom idejom ilirizma i priključuje se listu Danica Hrvatska. Iako su se ubrzo počeli razilaziti u mišljenjima, povezivala ih je jedna osoba - Gajeva nećakinja Julijana Ljubica Cantilly. U nju je Vraz bio zaljubljen ali nesretno i svoje intenzivne ljubavne osjećaje, trajno je zabilježio u svojim pjesmama, pišući joj najljepše stihove...

Ljubavni kanconijer inspiriran Ljubicom


Njegova najznačajnija, od tri za života objavljene zbirke pjesama je 'Đulabije' i u potpunosti je posvećena čuvenoj Ljubici. Pisao joj je romantične pjesme i poklanjao ruže, ali to nije bilo dovoljno, ipak se udala za drugoga. Tužna ljubavna priča nagnala je Vraza na još veći doprinos ljubavoj lirici u kojoj je ostavio najveći utisak. U motivima je ispreplitao i sjedinjavao ljubav prema ženi i domovini, i s pravom se smatra jednim od najvažnijih pjesnika hrvatskog romantizma.
Obogatio je hrvatsku književnost novim pjesničkim oblicima i kritičkim osvrtima sa visokim estetskim i profesionalnim kriterijima, zbog čega se smatra jednim od prvih hrvatskih kritičara. Njegovo književno stvaralaštvo svrstava se uz neke od najoriginalnijih i najkvalitetnijih u Hrvatskoj u 19. stoljeću i zbog toga se o njemu danas govori biranim riječima, kao osebujnom romantičarskom pjesniku, karizmatiku čudesnih pjesničkih vizija, vođenom prvenstveno ljubavlju i ljubavnim idealima, koju je zajedno s europskom književnošću tog doba savršeno utkao u svoje radove.

Krenite do Popovog tornja, a onda...


Duh te čuvene ljubavne poezije koju je pisao može se osjetiti na jednom posebnom mjestu u Zagrebu. Pitate li se gdje bi to moglo biti, po dolasku u Zagreb, kada se smjestite u neki hotel u Zagrebu, prošećite do Opatičke ulice na Gornjem gradu. Tamo je, na broju 18, Stanko Vraz stanovao, a šetalište podno Popovog tornja, nekadašnje obrambene utvrde Gradeca, na čijem se vrhu danas nalazi kupola i popularna zvjezdarnica, dobilo je naziv prema ovom glasovitom književniku.
Prvotno je taj prostor bio i zapušten. Ideja za njegovim uređenjem nastala je dok su se Vraz i Matija Pallaina šetali gornjogradskim ulicama. Zapušteni obronak novo ruho dobiva rušenjem sjevernih vrata grada i uljepšavanje je dovršeno 1841. godine. Do njega vode i stube kojima se spuštate na Vrazovo šetalište i Radićevu ulicu.
Nakon smrti Vraza 1851. godine, promenada ponosno nosi njegovo ime, i postaje, i do danas ostaje, poznato gradsko šetalište. Uživajte u njemu, njegovom prekrasnom zelenilu i šetnici te uspomeni na velikana hrvatske književnosti!