„Siđete na jednoj od šest
tramvajskih stanica. Obavite posao i vratite se. I nećete saznati ništa. Jer
život se ipak ne živi iz publike. On živi u srcu te čudne republike. Od trešnjevačkog
kina do besposlenih suza, od rakije i vina, uličnih pjevača do krovopokrivača.
U tisućama priča je tisuće sudbina.
Ali treba doći u proljeće, kada
ožive mali vrtovi i kad se okite dvorišta, pa potok pojuri prema jutarnjoj
smjeni, kad Pongračevo zazeleni. Treba biti s cvijetom na reveru, u neku zoru
pred trešnjevačkom Namom i reći zdravo trgu što se budi. Treba biti blizu kad
prvi tramvaji napuštaju Remizu“, dio je trešnjevačke balade, jedne od
najljepših pjesama o gradu Zagrebu. Tekst je napisao Drago Britvić, a glazbu
Zvonko Špišić, poznati starosjedilac još poznatijeg zagrebačkog naselja - Trešnjevke.