Čuvene meandre pogledajte u Zagrebu

Na spomen riječi meandar, koja vam je prva asocijacija? Možda zavojito korito rijeke koje krivuda u obliku slova 'S', a koje se stvara zbog bočne erozije kada rijeka prelazi u nizinski dio toka? U pravu ste, no taj se zemljopisni pojam vezuje i uz jednog umjetnika čiji je život i stvaralaštvo bilo usko povezano upravo uz meandre.


„Nešto sam što nisam. I zato sam sada to što jesam. A nisam ništa“, tako je napisao u jednom od svojih dnevnika slavni hrvatski umjetnik i slikar Julije Knifer. Za inspiraciju su mu poslužili upravo omiljeni meandri. Zbog čega baš oni, odgovore treba potražiti u njegovoj biografiji, a dio njih otkrit će i posebna izložba u Zagrebu.

Ako vas zanima kakva je ostavština jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika 20. stoljeća, kako izgledaju slike meandara kak ih je on zamišljao, crteži-skice za slike i murale, osobne dokumentarne fotografije, pa i njegova razmišljanja i monolozi koje je bilježio u svojim dnevnicima, od 20. rujna do 6. prosinca, svakako svratite u Zagreb i njegov Muzej suvremene umjetnosti. Pobrinite se za smještaj u Zagrebu i nećete požaliti...

Upoznat ćete jedan sasvim drugačiji, nekonvencionalan pristup slikarstvu, često nazivan i anti-slikarstvom, prožet formama koje do sada niste imali prilike vidjeti, a i samo ime ove retrospektivne izložbe 'Bez kompromisa' dovoljno intrigira da se zaputite do Avenije Dubrovnik 17.

Tko je bio Julije Knifer?

Studirao je slikarstvo početkom 50-godina na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a iako je u početku crtao portrete i pejsaže, ubrzo se približio apstraktnom izrazu i posvetio se autoportretima. Svakoga je dana neprestano sjedio pred ogledalom i marljivo iznova crtao svoj lik. Već tada je bilo jasno glavno obilježje njegovog stvaralaštva – jednoličnost i monotonija – kako je i sam opisao svoje meandre. Radilo se o tome da je neprestanim slikanjem svog lika zapravo mehanički radio iste beskonačne linije.

A sve to bila je priprema za ono što je uslijedilo. Početkom 60-ih godina, tragajući za što manje izražajnih elemenata, pronašao se u meandrima čije je geometrijske forme doveo gotovo do savršenstva. I sam je opisao: „U roku od nekoliko mjeseci došao sam takoreći do kraja, to jest do crnobijele slike, koju sam nazvao anti-slikom, do meandra od kojeg se dalje jednostavnije ne može“.

Meandre, koji su simbolizirali protjecanje života, slikao je različitim tehnikama, od olovke, ulja na platnu, kolaža i murala, na slikama i pročeljima zgrada i u interijerima i to u mnogobrojnim varijantama. Svima je osnova bila jednolični rotam i kontrast crnog i bijelog, kao nijanse života i beznađa. Kasnije je počeo dodavati i boju. Iako je svaka slika imala isti motiv, svaka je opet bila drugačija.

Djela je nazivao anti-slikama

Jednoličnost kojom su prožete njegove slike, jednostavnost izraza, stroga geometrija i krivudavi meandri, priskrbile su mu epitet anti-slikara, a i je svoje radove nazivao anti-slikama. Ne umanjujući time njihovu umjetničku vrijednost, nego drugačiji pristup umjetnosti. Na to je velik utjecaj imalo pristupanje umjetničkoj neoavangardnoj grupi Gorgona, u kojoj zajedno s ostalim mladim kreativcima Knifer, temeljito propitujući filozofiju ljudske ezgistencije, apsurda i života, istražuje nove mogućnosti izražavanja stvara konceptualnu umjetnost i minimalizam.

Kako je to izgledalo i kakav je utjecaj ostavilo na njegove daljnje radove i meandre, pokušat će pokazati ova izložba. U pripremi je više od 300 njegovih djela, među kojima su i ona koja još nikada nisu izložena u Hrvatskoj, posuđenih iz privatnih, pa i najpoznatijih svjetskih zbirki iz New Yorka, Pariza, Ženeve.

Ovo je jedinstvena prilika da zavirite u um jednog osebujnog slikara koji je ostavio velik trag u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća te da zastanete pred njegovim slikama i pokušate protumačiti značenje njegovih čuvenih meandara...