Jedna od prvih stvari s kojima se susretnu turisti koji pronađu povoljan smještaj u Zagrebu i odluče posjetiti metropolu jest Trg kralja Tomislava, među Zagrepčanima poznat i kao Tomislavac, koji je jedno od najvažnijih prometnih sjecišta, ali i točka od iznimnog povijesnog i kulturnog značaja s kojim ćemo vas pobliže upoznati.
Naime, povodom posjete austrijskog cara u hrvatskog kralja Franje Josipa I. u listopadu 1895. godine, park koji se prostire između Umjetničkog paviljona na sjevernoj strani i Glavnog kolodvora na jugu, a čini i važan dio tvz. Lenucijeve potkove, dobio je njegovo ime - Trg Franje Josipa. Trg je nakon raspada Austro-Ugarske 1927. godine preimenovan u Trg kralja Tomislava, a sam spomenik kralju Tomislavu Roberta Frangeša Mihanovića postavljen je na trgu 1947. godine.
Umjetnički paviljon - Od Budimpešte do Zagreba
Sjevernom stranom Trga dominira zgrada Umjetničkog paviljona koja je najstariji izložbeni prostor na slavenskom jugu. Paviljon je, naime, osmišljen potrebe Milenijske izložbe u Budimpešti 1896. godine kao hrvatski izložbeni paviljon. Nakon izložbe, a na poticaj slikara Vlahe Bukovca, željezna konstrukcija zgrade prenesena je u Zagreb, a 1897. godine započinje projekt ponovnog montiranja, izgradnje zidova i prilagodbe zagrebačkom terenu. Projekt su nadgledali bečki arhitekti Hermann Helmer i Ferdinand Fellner koji su izgradili i Hrvatsko narodno kazalište, dok su gradnju izveli zagrebački graditelji Leo Hoenigsberg i Julije Deutch. Paviljon je svečano otvoren 1898. godine reprezentativnom izložbom Hrvatski salon.
Pred paviljonom je uređena iznimno lijepa parkovna površina s fontanom koja je 1895. godine postavljena po uzoru na fontanu s Jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe 1891. godine.
Kraljevski kolodvor i velebne palače
Južnom stranom trga proteže se zgrada Glavnog kolodvora čija je izgradnja počela 1890. i svečano je otvorena 1892. godine pod nazivom Kolodvor Kraljevske državne ugarske željeznice. Zgrada je dugačka 186,5 metra, a projektirao ju je mađarski arhitekt Ferenc Pfaff koji je gradio i željezničke stanice u Rijeci, Bratislavi, Pečuhu, Temišvaru. Zgrada je oblikovana u neoklacističkom stilu, ukrašena je skulpturama i dekoracijama.
Na istočnoj i zapadnoj strani uzdižu se palače koje su projektirali vrhunski zagrebački arhitekti i graditelji, a od zgrada se ističu kuća slikara Vlahe Bukovca izgrađena 1896. godine te kuća Feller izgrađena 1903. godine. Ugrađenu stambenu dvokatnicu Eugena Viktora i Ide Feller podigli su arhitekti Leon Hönigsberg i Julio Deutsch, a kuća je građena luksuznom izvedbom. Pročelje je bogato urešeno i izvedeno u kvalitetnoj kamenoj žbuci, a fasadna stolarija i bravarija u cijelosti su izvorni.
Poveznica između starog i novog dijela Zagreba
Tomislavov trg je i danas jedan od najreprezentativnijih zagrebačkih prostora, koji dočekuje putnike koji dolaze u grad željeznicom, a na neki način predstavlja razdjelnicu između starog dijela Donjega grada i novoga dijela, koji se prostire južno od željezničke pruge koja omeđuje trg.
Kako je zgrada Glavnog kolodvora zbog svoje glomaznosti postala prepreka za razvitak grada prema jugu, 1973. godine probijen je pješački pothodnik ispod pruge čime je uspostavljena i poveznica s novim dijelom grada koji se širi južno od pruge, čime Tomislavov trg postaje još značajnije prometno čvorište a time i važna točka u turstičkom obilasku grada.
