Od vandalizma nad kulturom i prošlošću do najpoznatije zagrebačke tržnice

Među znamenitostima grada Zagreba ubraja se i najpoznatija zagrebačka tržnica - Dolac, čija je povijest šarolika i zanimljiva poput ponude na štandovima, a priča o njoj glasi ovako:

Kada se hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. bježeći pred Tatarima 1242. godine sakrio u kulu Lotrščak koja mu je pružila utočište, u zahvalu za sigurnost i spašeni život Bela Gradecu daje status slobodnog kraljevskog grada. Ovom titulom Gradec je dobio pravo organizirati sajmište ili tržnicu te kao slobodni kraljevski grad ubirati mitnicu i poreze za vlastiti račun.

U vrijeme kad su se Gradec i Kaptol 1850. godine ujedinili u jedinstvenu gradsku cjelinu pod nazivom Grad Zagreb, tadašnja prva zagrebačka tržnica nalazila se ispred Katedrale, točnije kod Kaptolske kleti. Krajem 19. stoljeća tržnica je preseljena na Trg bana Josipa Jelačića, nekadašnju Harmicu koja je nazvana prema mađarskoj riječi  "harmincz", što označava broj 30. Naime, taj se broj odnosio na carinu koja se plaćala na uvezenu robu, odnosno carina je iznosila trideseti dio vrijednosti robe, a kako se tamo nalazila carinska, tzv. "tridesetničarska" postaja, taj se naziv za današnji glavni trg ustalio.

Bilo kako bilo, s vremenom je ojačala potreba da se tržnica ukloni s glavnog zagrebačkog trga kako bi se dobio čist i reprezentativan javni prostor. Otkako je 1906. godine odbačen prijedlog da se nova gradska tržnica sagradi na mjestu stare Jahaonice u Martićevoj, sve je primamljivije zvučala opcija da se tržnica smjesti na Dolac koji je u to vrijeme bio svojevrsna sirotinjska četvrt prepuna malih kućeraka gusto naslaganih između Kaptola i crkve sv. Marije.

Narednih godina žestoko se raspravljalo o tome treba li se srušiti čitav splet starih, trošnih i memljivih kuća i uskih sjenovitih ulica koje su služile kao posljednji otočić srednjovjekovnog Zagreba. Raščišćavanje prostora naseljenog još od srednjeg vijeka izazvalo je mnoge kontroverze, iako su se zagovornici modernizacije branili argumentom da je tim rušenjem kvaliteta tog prostora povećana.

Izbor mjesta izgradnju nove gradske tržnice okončan je početkom 1908. godine kada Zagreba Milan Amruš raspisuje javni natječaj za arhitektonsko-urbanističku regulaciju prostora Kaptola i Dolca, a prva nagrada dodijeljena je arhitektu Viktoru Kovačiću koji je sudjelovao u regulaciji potoka Medveščaka.

Sve do 1925. godine Grad Zagreb je provodio otkup i izvlašćivanje nekretnina na Dolcu, u Tkalčićevoj, u ulici Pod zidom i na Kaptolu, a tijekom 1925. i 1926. godine u zagrebačkom je tisku objavljen velik broj kritičkih tekstova o uređenju Dolca. Nakon spletki korumpiranih političkih moćnika, izrada idejnog arhitektonskog projekta tržnice bila je neposrednom odlukom (bez javnog natječaja) povjerena arhitektu Vjekoslavu Bastlu.

Prva srušena zgrada starog Dolca bila je kurija protonotara Plemića iz 17. stoljeća čije je rušenje započelo u listopadu 1925. godine. Ovo je izazvalo buran protest Zagrepčana, a vrlo ugledni ljudi tražili su da se sruši i crkva Sv. Marije (posvećene Marijinu pohodu Elizabeti) za koju se drži da je izgrađena neposredno nakon provale Tartara 1242. godine. Arhitekti Edo Schoen, Petar Knoll i Martin Pilar su 1923. godine javno zahtijevali očuvanje starina i istupali protiv izgradnje tržnice na Dolcu, a povjesničar Gjuro Szabo rušenje Dolca kasnije je nazvao vandalizmom nad kulturom i prošlošću.

Glavni arhitektonski projekt tržnice je završen u srpnju 1927. godine, u veljači 1928. srušena je posljednja kuća na Dolcu, a od starog Dolca je ostala jedino crkva Sv. Marije. Do crkve sv. Marije nalazio se u davnini i samostan, čiji su temelji došli na vidjelo pri raskopavanju lokacije za novu tržnicu. Pri kopanju terena za tržnicu otkrivene su i kosti s groblja koje se nekada nalazilo uz crkvu sv. Marije. Radovi na izgradnji tržnice i zgrade Tržnoga nadzorništva počeli su sredinom srpnja 1927. i završeni su 1930. godine bez pravomoćne građevne dozvole.

Uoči svečanog otvorenja tržnice Gradsko Poglavarstvo donosi akt pod nazivom "Tržni red na tržnicama“ kojim se regulira način i pravila trgovanja, odnos prema kupcima, kao i svi vidovi kontrole roba, od tržne, sanitarne, veterinarske i komunalne inspekcije, kako bi bila zajamčena kvaliteta i zdravstvena ispravnost namirnica. "Rijetki su gradovi koji se mogu podičiti ovakvim modernim tržišnim uređajima. Stranci, koji su u posljednje vrijeme kako se tržnica dogotavljala, posjećivali grad, priznavali su to s puno hvale...", pisale su novine Večer u izvještaju s otvorenja.

Tržnica Zagreb postala je prepoznatljiva po tradicionalnim "kumicama" koje su obavljale trgovinu, a 2006. godine na Dolcu je podignut spomenik "Kumice", rad kipara Stjepana Gračana, koji služi kao stalni podsjetnik na zlatna vremena trgovanja na najpoznatijoj zagrebačkoj tržnici.