Posjetitelji glavnog grada imaju na raspolaganju pregršt zanimljivosti u kojima mogu neometano uživati, a među zanimljivijima su stare povijesne kule koje kriju stoljetne tajne o rastu i razvoju naše metropole.
Bježeći pred Tartarima, hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. 1242. godine sakrio se u kulu Lotrščak koja mu je pružila utočište, a iste godine u znak zahvalnosti Bela potpisuje Zlatnu bulu, dokument kojim je Gradec proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Osim što su Zagrepčani ovime dobili pravo organiziranja sajmišta ili tržnice, ovaj je dokument nalagao i da grad mora biti opasan zidinama i utvrdama, te da se kroz njega može ući samo kroz gradska vrata.
Kula Lotrščak
Sastavni dio gradskih zidina postala je i spasonosna kula Lotrščak koja je Beli pružila sigurnost i utočište. Sama kula podignuta je sredinom 13. stoljeća, a zajedno s krovištem i kupolom s vidikovcem (koji je od 1981. godine otvoren za javnost) visoka je 30 metara, dok su joj zidovi - izgrađeni od kamenja nepravilnih oblika uz nešto opeke - debeli oko 195 centimetara. Tik do nje bila su izgrađena i mala gradska vrata Dverce, koja danas nažalost više ne postoje, a na donji jugozapadni zid kule se nastavlja gradski bedem. Današnji izgled kula je dobila u 19. stoljeću nakon pregradnji koje je izveo arhitekt Kuno Waidmann.
Svoj naziv ova je kula dobila 1646. godine kad je u nju smješteno zvono, i to kao izvedenica iz latinskog naziva campana latrunculorum što označava zvono lopova ili po iskrivljenom starozagrebačkom izrazu zvono lotrijaša. Upravo je to zvono zvonilo svake večeri prije zatvaranja gradskih vrata.
Tijekom stoljeća kula je služila u obrambene svrhe, ali se nakon nekog vremena njezina funkcija promijenila, pa je tako jedno vrijeme služila kao trgovačko skladište, kavana pa i stambeni objekt. Naime, grad je u nestašici sredstava za popravljanje i održavanje ovu kulu, kao i druge gradske kule, davao u zakup, a zakupac je imao obavezu da popravlja i održava kulu te da ju u slučaju neprijateljskog napada ustupi gradu za obranu. Kula Lotrščak danas je uz Kamenita vrata i Popov toranj najbolje sačuvan obrambeni objekt Zagreba.
Grički top
U kuli Lotrščak smješten je Grički top, koji svakog dana još od 1. siječnja 1877. godine s prozora kule točno u podne top pucnjem označava sredinu dana, a pucnjevi su izostali jedino u vrijeme Prvog svjetskog rata. Naime, prema legendi, Grički top s Lotrščaka ispalio je točno u podne hitac na turski tabor koji se nalazio preko Save, te raznio pijetla što ga je kuhar na pladnju nosio paši. Uplašeni, Turci su se razbježali i više im nije padalo na pamet napadati Zagreb.
Današnji je top peti po redu koji se izmijenio u kuli Lotrščak te je kao poklon od JNA dobiven za vrijeme Univerzijade 1987. godine. Top je tipa Howitzer, a manevarsko streljivo koje top ispali se rasprsne nakon nekih 150 metara, uz buku od čak 130 decibela, što je ravno buci polijetanja mlaznog zrakoplova.
Popov toranj
Još jedan važan dio obrambenog sustava starog Gradeca je i kula koja je dugo bila u vlasništvu zagrebačkog biskupa, odakle joj i naziv Popov toranj. Gradnja tornja, koji je podignut na podignuta na samom vrhu Opatičke ulice, započela je u 13. stoljeću nakon provale Tatara, a nadogradnja kule nastavljena je u 16. stoljeću u vrijeme dok je vladao strah od napada Turaka.
Baš kao i kod kule Lotrščak, uloga Popovog tornja mijenjala se kroz povijest kako je opasnost od neprijateljskih napada na grad jenjavala. U 17. stoljeću u kuli se tako nalazila osnovna škola, u 19. stoljeću cijeli je toranj obnovljen, dok je početkom 20. stoljeća u novoizgrađenom trećem katu kule smještena zvjezdarnica koja na ovom mjestu radi od 5. prosinca 1903. godine.
Kamenita vrata
Za ova najpoznatija i jedina sačuvana gradska vrata pretpostavlja se da su izgrađena 1266. godine, a oblikovana je poput pravokutne kule s kolnim prolazom. Nakon što je 31. svibnja 1731. godine na Gradecu izbio veliki požar koji je uništio dobar dio grada, u pepelu je pronađena posve neoštećena Gospina slika iz 16. stoljeća koja je prije požara stajala iznad gradskih vrata, "Majka Božja od Kamenitih vrata", dok je cijeli okvir izgorio.
Toj slici u čast u udubljenju prolaza Kamenitih vrata nakon požara izgrađena je kapelica koja je danas najveće zagrebačko svetište, a sama slika smještena je u barokni oltar Kamenitih vrata. Na dvjestotu obljetnicu ovog čudesnog očuvanja slike, 31. svibnja 1931. godine, Gospa je svečano okrunjena zlatnom krunom, dok je 31. svibnja 1991. godine zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić Božju od Kamenitih vrata proglasio zaštitnicom grada Zagreba, pa se na taj dan obilježava i Dan grada Zagreba.
