Njezina brončana kopija nalazi se nedaleko od središta grada, ispred Vinogradske bolnice, poznate i kao Bolnice sestara milosrdnica. Pitate li se zašto baš tamo, odgovor treba potražiti u povijesnim knjigama, koje kažu kako je plemeniti Haulik uvijek brinuo za siromašne te je u Zagreb doveo sestre milosrdnice kojima je povjerio odgoj, nastavu i njegu ubogih bolesnika, pomogao im je izgraditi školu i bolnicu…
Najugledniji crkveni dostojanstvenik kojeg se svi rado prisjećaju
Osim visoke crkvene dužnosti, imao je i onu političku kao namjesnik banske časti, kojom mu je ime besmrtnim slovima trajno upisano u povijest hrvatskog naroda. Čvrsto je zagovarao uvođenje hrvatskog jezika i njegove su zasluge za povijesno zasjedanje Sabora 23. listopada 1847. godine na kojem je svečano objavio odluku o uvođenju hrvatskog jezika u škole i javne poslove: „Sviju stališa i redova, jednodušna želja jest, da se narodni jezik u sve poslove uvede“.
Neizbrisiv trag u mnogim institucijama
Hrvatsku je smatrao svojom drugom domovinom i želio joj je napredak. Vidio ga je u prosvjeti i obrazovanju mladih generacija pa je u župnim uredima naredio otvaranje škola, nagrađivao je marljice učitelje, prepoznao je moć tiska i pokrenuo Katolički list, osnovao Čitaonicu dobrih knjiga, Književno i izdavačko društvo sv. Jeronima u Zagrebu, jednu od prvih institucija katoličkog socijalnog nauka za pomoć u školovanju siromašnih naučnika.
Njegovim se zaslugama isusovci vraćaju u Zagreb, radio je na obnovi zagrebačke katedrale, kojoj je pribavio nove orgulje, bio je pokrovitelj Glazbenog društva, današnjeg Hrvatskog glazbenog zavoda, imao je utjecaja na osnivanje Matice ilirske, a posebno se pamti doprinos uređenju jednog posebnog parka u Zagrebu.
Jurjaves je u Haulikovo doba procvao
Jeste li čuli za tvrdnju: „Ono što je kraljevski vrt Kensington Londonu, park Tuileries Parizu, Tiergarten Berlinu, Laxenburg Beču, to je perivoj Maksimir Zagrebu“? Baš tako bi se mogao opisati jedan od najljepših gradskih parkova, prava oaza mira i odmora, smještena u nekadašnjoj park-šumi na rubu sljemenskih obronaka, prvi i najstariji gradski perivoj u jugoistočnoj Europi - Maksimir. Izgradnju i uređenje započeo je biskup Maksimilijan Vrhovac 1794. godine, a zlatno doba Maksimira smatra se doba Haulikove vladavine kada je park postao remek-djelo vrtne umjetnosti, kao romantičan engleski pejsažni perivoj, hram prirode i prekrasne panorame.
Uređene su livade i staze, oblikovani mostovi, potoci i jezera kojima su plovili čamci, jedrilica, pa i parobrod, izgrađen je najvažniji arhitektonski objekt - ljetnikovac, na kojem se nalazi Haulikov kardinalski šešir i monogram, a svjetlo dana ugledala su i odmarališta, vidikovac, paviljoni, kolibe, skulpture poput Žetelice ili Ribara, pa i kapelica Svetog Jurja. Haulik je želio da mu to bude posljednje počivalište. Želja mu se nije ispunila. Sahranjen je u katedrali, ali park je u njegovo vrijeme ponosno nosio i njegovo ime - Jurjevac i Jurjaves…
Zavirite i u njegovu ulicu
Danas je poznat kao Maksimir i omiljeno okupljalište Zagrepčana, ali nije zaboravljen utjecaj kojeg je Haulik ostavio u ovom perivoju ali i cijelom Zagrebu. Podsjetnik je i malena ulica u blizini Glavnog kolodvora, ali i mnoštvo sačuvanih knjiga i propovijedi sa značajnih saborskih zasjedanja, svjedoka njegovog velikog utjecaja na hrvatski politički život, a još veći na kulturu.
Kakav? Provjerite u Zagrebu i na njegovim ulicama i upoznajte dio plodnog života uglednog i slavnog biskupa, nadbiskupa i kardinala Juraja Haulika, tijekom kojeg je neumorno i dosljedno proveo u djelo svoje plemenite zamisli te zbog čega za njega vrijedi rečenica s početka naše priče...
