Svi turisti koji pronađu povoljan smještaj u Zagrebu u svom obilasku metropole trebali bi proći kroz Lenucijevu potkovu koja je jedno od najljepših kulturno-povijesnih spomenika 19. stoljeća, a i danas je jedno od najdražih šetališta u središtu grada i mirna oaza za odmor.
Malo tko zna da je parkovna tradicija grada Zagreba iznimno bogata te da početak vrtlarske djelatnosti seže još i srednjovjekovno razdoblje kada se na zagrebačkim prostorima javljaju hortulusi - vrtovi mješovite namjene u kojima se uzgajalo voće, vinova loza, povrće, ljekovito, začinsko i uresno bilje. Takvi su se vrtovi održavali sve do 19. stoljeća kada se događa svojevrstan procvat kulture cvijeća, uređenih vrtova i perivoja.
Uzlet zagrebačkog hortikulturnog duha
Upravo u tom razdoblju otvoren je najveći park ovog dijela Europe - Maksimir, nastaju Sjeverna i Južna promenada Strossmayerovo i Vrazovo šetalište, Mirogoj, perivojni trgovi Zelene potkove koje se smatra pravim remek-djelom europskog historicizma, Botanički vrt, Ribnjak, se prelijepe zagrebačke perivojne šume (Tuškanac). O uzletu takvog zagrebačkog hortikulturnog duha najbolje svjedoči i činjenica da su, nakon izgradnje Mirogoja, i mnoga mala gradska groblja pretvorena u perivoje.
Među današnjih 30 parkova koji se prostiru na ukupnoj površini od oko 400 000 m2 najznačajnijim se smatra kompleks parkova kojeg čini sedam trgova i jedan vrt: Taj kompleks u središtu grada pod nazivom Lenucijeva potkova uokviruje urbanističke blokove Donjega grada, a to su Trg Nikole Šubića Zrinskog, Trg Josipa Jurja Strossmayera, Trg kralja Tomislava, Trg Ante Starčevića, Botanički vrt, Trg Marka Marulića, Mažuranićev trg i Trg Maršala Tita.
Autorstvo ove "Zelene potkove" pripisuje se najvažnijem zagrebačkom arhitektu i urbanistu 19. stoljeća podrijetlom iz Karlovca, Milanu Lenuciju (1849.-1924.). Iako su kasnija istraživanja dovela do zaključka kako on zapravo nije bio začetnik te ideje o uokvirenju Donjeg grada, njegov udio u ostvarenju tog plana nesumnjivo je najveći: napravio je model "potkove" te početkom 20. stoljeća uredio Tomislavov trg i oblikovao Starčevićev, Marulićev, i Mažuranićev trg. Tek nakon Drugog svjetskog rata slijed ovih trgova priznat je kao autentično graditeljsko djelo, a od 60-ih godina prošlog stoljeća naziv Lenucijeva potkova opće je prihvaćen.
Parkovi potkove
Zrinjevac
Prvi i najstariji u nizu parkova Potkove je Trg Nikole Šubića Zrinskog, među Zagrepčanima poznatiji kao Zrinjevac. Riječ je ujedno i o najstarijem donjogradskom šetalištu. Odlikuje ga aleja platana, vodoskoci i fontane, Glazbeni paviljon te meteorološki stup koji tamo postavljen još davne 1884. godine kao dar vojnog liječnika Adolfa Holzera, a koji i danas vrši svoju funkciju. Park okružuju zgrada Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti, zgrada Ministarstva vanjskih poslova, Vrhovni sud Republike Hrvatske te Arheološki muzej.
Trg Josipa Jurja Strossmayera
Na Zrinjevac se s južne strane nadovezuje Strossmayerov trg na kojem se nalazi neorenesansna palača Vranyczany u čijim je prostorijama smještena Moderna galerija, najbogatija je i najvažnija zbirka hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća čiji fundus danas broji oko 10 000 umjetnina. Početkom 20. stoljeća na Strossmayerovom trgu otvoren je i Hotel Palace, dok se na broju 11 nalazi kuća tvorca "Zelene potkove", Milana Lenucija.
Trg kralja Tomislava
Sjevernom stranom trga dominira najstariji izložbeni prostor na slavenskom jugu, Umjetnički paviljon, dok se s južne strane prostire zgrada Glavnog kolodvora. Trgom dominira iznimno lijepa parkovna površina s fontanom koja je i danas omiljeno okupljalište mladih, a park je omeđen palačama koje su projektirali vrhunski zagrebački arhitekti i graditelji. Nezaobilazan je i spomenik kralju Tomislavu koji je postavljen na trgu 1947. godine.
Trg Ante Starčevića
Na zapadu Tomislavov trg graniči s Trgom Ante Starčevića koji je dobio ime po Anti Starčeviću, ocu domovine. Naime, današnja Gradska knjižnica nalazi se u prostorima nekadašnjeg Starčevićevog doma u kojem on nikad nije živio. Osim predivne fontane ovaj je trg poznat i po obližnjem Hotel Esplanade koji je izgrađen davne 1925. godine kako bio pružio luksuzni smještaj putnicima slavnog Orient Expressa.
Botanički vrt
botanički je vrt 1889. godine utemeljio profesor botanike dr. Antun Heinz koji je skupa s nadvrtlarom Viteslavom Durchanekom napravio prvi nacrt vrta. Napravljen je u pejsažnom stilu, sa slobodnim skupinama drveća i krivudavim stazicama, a samo je cvjetni parter strogo simetričnih crta. Godine 1911. u Botaničkom vrtu je izgrađen morski akvarij (koji danas ne postoji). Botanički vrt danas pripada Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a to je odredilo i njegovu prvu i osnovnu namjenu – da služi sveučilišnoj nastavi i znanstvenom radu, iako je već i u ona davna vremena imao funkciju gradskog perivoja. Danas se u njemu uzgaja oko 10 000 biljnih vrsta, a sastavni dio su i dva jezera.
Mažuranićev trg
Zapadni dio potkove čine Mažuranićev trg koji od 1929. godine nosi ime po trojici Mažuranića: Ivanu, Antunu i Vladimiru koji je kroz povijest mijenjao svoja imena, najprije Zapadni perivoj, a potom Trg Ivana Postaje. Na tom je mjestu sredinom 19. stoljeća bilo prvo umjetno klizalište u Zagrebu. Led se dobivao zamrzavanjem vode iz potoka Tuškanac koji je tu protjecao. Sjeverna strana trga određena je 1883. izgradnjom historicističke zgrade u koju su se smjestili pjevačko društvo Kolo i Gimnastičko-patriotsko društvo Hrvatski sokol. Danas se u ovoj zgradi nalazi Glumačka akademija te prostorije čuvenog ansambla Lado. Od zgrada na obodu trga vrijedno je istaknuti kuću Frank (na broju 1), djelo arhitekta Viktora Kovačića.
Trg Marka Marulića
Na Marulićevom trgu nalazi se secesijska zgrada Hrvatskog državnog arhiva, nekadašnja zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Državni arhiv čuva gotovo 25 kilometara arhivske građe, spisa, isprava, zakonskih odredbi, ugovora, zapisnika, rukopisa, matičnih knjiga, zemljišnika, katastarskih mapa, karata, 1.850 fondova i zbirki, više od 750.000 fotografija, 7 milijuna snimaka dokumenata iz ustanova diljem Hrvatske i svijeta, 255 dugometražnih i 2.350 kratkometražnih filmova sakupljanih od 1904. godine do danas.
Trg Maršala Tita
Sredinom 19. stoljeća današnji Trg maršala Tita bio je močvarno tlo na gradskog periferiji. Neposredno prije uređenja Zrinjevca stočni je sajam 1870. godine preseljen na Sajmišni trg, odnosno današnji Trg maršala Tita. No, tu se nije dugo zadržao jer su oko samog trga počele nicati važne zgrade, od zgrade Sveučilišta preko neorenesansnog kompleksa Obrtne škole do Učiteljskog doma. Konačno, tu je stigla i najreprezentativnija – zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, koja je ovdje smještena na inzistiranje samog bana Hédervárya. Trg se u početku nazivao Sveučilišnim, a od 1946. godine nosi ime Josipa Broza Tita. Ispred kazališta, sa sjeverne strane nalazi se "Izvor života", remek-djelo Ivana Meštrovića iz 1905. godine. Riječ je o uspješnom spoju skulpture i refleksivne simbolike, dok se u jugozapadnom kutu trga uzdiže se konjanički spomenik Sveti Juraj ubija zmaja, djelo Antona Dominika Fernkorna.
